 |
Otvori blog |  |
Samo oni koji misle doživljavaju svoj život. Pored onih koji ne misle život samo protiče.
Da bi shvatili vrijednost jedne godine, pitajte učenika koji ponavlja godinu.
Da bi shvatili vrijednost jednog mjeseca, pitajte majku koja se prijevremeno porodila.
Da bi shvatili vrijednost jedne sedmice, pitajte urednika nekog sedmičnog magazina.
Da bi shvatili vrijednost jednog sata, pitajte zaljubljeni par koji sa nestrpljenjem čekaju da se vide jedno sa drugim.
Da bi shvatili vrijednost jedne minute, pitajte nekoga ko je zakasnio na voz, autobus ili avion.
Da bi vrijednost vrijednost jedne sekunde, pitajte nekoga ko je preživio katastrofu.
Da bi shvatili vrijednost jedne stotinke, pitajte nekoga ko je osvojio medalju na olimpijskim igrama.
VRIJEME NIKOGA NE ČEKA.Iskoristite svaki tren, jer on nema cijenu. Podijelite ga sa svakom osobom do koje Vam je stalo…i taj tren će postati još više neprocjenjiv.
Prema jednom starom vjerovanju, koje dolazi do nas još iz davnina, svaki od listova na ‘Djetelini sa četiri lista’ ima svoje posebno značenje:
-prvi list simboliše VJERU;
- drugi list označava NADU;
- treći list je simbol LJUBAVI;
- a četvrti znači – SREĆA.
A drevna legenda nam kaže: “Ako pronađeš djetelinu sa četiri lista, bićeš sretan cijeloga života. Jer, ako imaš VJERE, gajiš NADU i tražiš sa LJUBAVLJU, sa sigurnošću ćeš pronaći i svoju SREĆU".
Ljudi ulaze u tvoj život s razlogom – nakratko ili za cijeli život. Kad budeš znao o kome se radi, znaćeš šta učiniti za tu osobu. Kad neko uđe u tvoj život s razlogom, obično je to da ti pomogne ispuniti želju. Došli su ti pomoći kroz teškoće, pružiti ti ruku i biti ti podrška. Pomoći ti fizički, emocionalno ili duhovno. Mogu ti se činiti kao da su poslani od Boga, i jesu. Tu su s razlogom jer ih ti tu trebaš.
Zato, ako nekoga volite, ako imate prijatelja sa kojim ste puno toga proživjeli, za kojeg bi iskreno i istinski ugrozili i dali svoj život, ako imate muškarca/ženu/dečka/curu koju volite ili neku staru ljubav sa kojom ste izgubili kontakt, a i dalje vam se srce para na njihov spomen nazovite ih, zagrlite ih i recite im koliko ih volite, i koliko vam je stalo, bez obzira na sve, bez obzira na situaciju u kojoj ste trenutno, bez obzira na to u kakvim ste odnosima trenutno i bez obzira na vaš strah i probleme koje imate danas. Najbolje vrijeme za to nije sutra, ili prekosutra. Najbolje vrijeme je sad!
Ja razmišljam, a to govori da postojim. Pored toga što razmišljam, ja volim, što također upućuje na to da postojim. Znači osjećanja govore o čovjeku kao što to čini razum. Uostalom, čovjek se sastoji od tijela i duše, razuma i osjećanja. Razmislite, koji je najljepši oblik ljubavi? Da li je to ljubav prema djetetu, supružniku, majci, ocu, sestri, bratu?
Ja mislim da se niti jedna ljubav se ne može uspoređivati, jer je svaka u nekom drugom obliku, prema svakome drugačija. Ljubav je strpljiva, ona se ne hvali, ona ne traži ništa zauzvrat, ona je sama sebi dovoljan poklon. Onome ko je istinski voljen, niko na svijetu nije ravan. Ljubav ne poznaje granice. Na ovom svijetu možeš biti samo jedna osoba, ali za nekoga ti si cijeli svijet!
Riječi su kao kamenje, kad ih jednom bacite, ne možete ih vratiti. U afektu lako je izlanuti svašta, no to stvara dugoročne posljedice. Te posljedice i sami možete detektirati. Čak i ako se ispričate osobi prema kojoj ste, u datom trenutku, bili bezosjećajni, ostat će nešto u zraku što ćete osjetiti svaki put u nekoj idućoj interakciji. Ta sjena će stvarati otpore i kod vas i kod drugoga, i teško ćete uspostaviti lakoću komunikacije. Zato, promislite dva puta o onome što izlazi kroz vaša usta.
Govorite samo ono što mislite. Klonite se toga da koristite riječi da biste govorili protiv sebe ili ogovarali druge. Koristite moć svoje riječi u pravcu istine i ljubavi. Riječi su veoma moćne, mogu da izliječe, ali i unište. Riječima možete izliječiti bolesnoga, utješiti tužnoga, ojačati slaboga. Riječima možete unijeti svjetlost u svoju kuću. Riječima možete pokazati ljubav. Pokažite ljubav!
Djevojke su poput jabuka na stablima. Najbolje se nalaze na vrhu stabla. Ljudi ne žele doći do najboljih, jer se boje da će pasti i povrijediti se. Umjesto toga, uzimaju trule jabuke koje su pale na zemlju i do kojih lakše dođu, iako nisu tako dobre. Zato jabuke koje se nalaze na vrhu stabla, misle da s njima nešto nije u redu, dok su zapravo one veličanstvene. Jednostavno moraju biti strpljive i čekati da pravi čovjek dođe, onaj koji je tako hrabar da se popne do vrha stabla zbog njih. Ne smiju pasti da ih dohvate, ko ih treba i voli napraviće sve da dođe do njih. Ovo nije bajka, ovo je stvarnost!
Želja da se bude voljeno spada u suštinske potrebe čovjeka. Iskazivanje ljubavi je u skladu sa izvornom prirodom čovjeka. Nisu uvijek riječi te kojima čovjek iskazuje ljubav prema nekome. Nekada je to osmijeh, a nekada su to različiti postupci, pružena potrebna pomoć, razumijevanje, strpljivost i lijep način nadvladavanja međusobnog neslaganja.
Mnogi smatraju da nemaju potrebu iskazivanja ljubavi prema drugom. Izjavljivanje ljubavi voljenoj osobi obično izostaje zbog nepoznavanja velike štete ako tu ljubav ne iskažemo i nepoznavanja ogromne koristi ako je pokažemo. Jedan od činilaca zbog kojeg jedan čovjek ne izjavljuje ljubav drugom jeste nemar. Ljudi su nemarni, i ne žele da razmišljaju. Nemaju u vidu da njihovi postupci, bili dobri ili loši imaju veliki uticaj na ljude oko njih.
Ljubavlju se i bolesti liječe. Kada se ljubav daruje, upućuje drugom, tada osoba sebe liječi. Liječi se od mržnje, liječi se od tjeskobe, i ostalih negativnih stvari. Svaki čovjek ima neograničeno bogatstvo koje se zove ljubav. Ako se ta ljubav daruje drugom tada se ta ljubav vraća nama u vidu vlastitog zadovoljstva i uspjeha. Čovjek da bi bio voljen, mora voljeti. Zato, volite nekog i neko će voljeti vas!
Da li ste ikada vidjeli nesretan cvijet ili hrast pod stresom? Jeste li ikada naišli na potištenog delfina, žabu koja ima problema sa samopoštovanjem, mačku koja ne može da se opusti ili pticu koja nosi u sebi mržnju i prezir? Jedine životinje koje mogu povremeno da dožive nešto slično negativnosti ili pokažu znake neurotičnog ponašanja su one koje žive u bliskom kontaktu sa ljudima pa se na taj način povezuju sa ljudskim umom i njegovim ludilom. Nijedan drugi oblik života na ovoj planeti ne zna za negativnost, samo ljudi, bas kao što ni jedan drugi oblik života ne skrnavi i ne truje zemlju koja ga hrani. Negativnost je potpuno neprirodna. Ona je duševni zagađivač.
Kao zamjena za odbacivanje negativne reakcije možete učiniti da ona nestane tako što ćete zamisliti sebe kako postajete prozirni za spoljašnji uzrok reakcije. Međutim, to je lakše reći, a teže uraditi. Svi mi mislimo da imamo pravo da se ljutimo kada je neko prema nama nepravedan. Često primjetim kako i sam na neke situacije neadekvatno reagujem, kada se neko ponaša prema meni na način na koji ja mislim da ne bi trebalo. Ipak, vrijedi se potruditi, radi sebe i ljudi oko nas, koji možda zbog naših nepromišljenih reakcija ispaštaju.
Neko vam, recimo, uputi nešto što je neuljudno ili smišljeno da vas povrijedi. Umjesto da se upustite u nesvjesnu reakciju i negativnost kao što su napad, odbrana ili povlačenje, vi puštate da to prođe pravo kroz vas. Nemojte pružati nikakav otpor. Kao da više nema nikoga ko će biti povrijeđen. To se naziva praštanje. Na taj način vi postajete nepovredivi. Vi i dalje možete reći toj osobi da je njeno ponašanje neprihvatljivo ako je to vaš izbor. Ali ta osoba više nema moć da kontroliše vaše unutrašnje stanje. Tada vi preuzimate kontrolu nad svojim stanjem. Preuzmite kontrolu!
Danas imamo veće zgrade, ali kraće živce, šire puteve, ali uže vidike. Kupujemo više, a uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice. Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nepromišljeno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, olako se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo umorni, čitamo nedovoljno, gledamo TV suviše. Previše pričamo, premalo volimo, prečesto mrzimo. Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Zagospodarili smo vanjskim prostorom, ali ne i unutrašnjim. Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari. Imamo sve više hrane, a sve smo više nezahvalni. Gradimo jače kompjutere sa većom memorijom, ali mi razgovaramo sve manje i manje. Težimo više kvantitetu, a zaboravljamo na kvalitet. Ovo su vremena brze prehrane i spore probave; velikih ljudi, a malih karaktera; brzih zarada i površnih odnosa. Ovo je vrijeme mira u svijetu, a rata u kući.
Zato provedite što više vremena s vašim voljenima, jer oni neće biti vječno pored Vas. Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta vas ništa. Sjetite se reći “Volim te” vašem partneru i vašim voljenima, no najviše od svega iskreno mislite tako. Poljubac i zagrljaj će izliječiti svaku povredu ako dolaze duboko iz srca. Sjetite se držati se za ruke i cijeniti trenutke kada ste zajedno, jer jednoga dana te osobe neće biti tu. Nađite vremena da volite, nađite vremena da razgovarate, i nađite vremena da podijelite vaše dragocjene misli sa drugima. Smijte se često, dugo i iskreno. Smijte se dok ne izgubite dah. Suze se događaju. Izdržite, odbolujte, preživite. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici, jer život se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah. Zbog takvih trenutaka život je lijep!
Kad god se spomenu ženske uloge, postavi se dilema: majka ili ljubavnica; zaposlena žena ili majka; kćerka ili supruga; tada za brojne žene počinje problem koji se često pretvori u paradoks – one preuzimaju sve više odgovornosti, izvršavaju sve više obaveza, ostvaruju se na sve više područja, a uživaju sve manje; pretvaraju se u servisne službe, sve dalje su od svojih potreba, sve više se osećaju krive, napete, opterećene brigama i još paradoksalnije: neuspješne i neostvarene. Jedna od apsurdnijih životnih zamki za žene otvara se dilemom: biti majka ili ljubavnica stavljajući te dvije vrlo bliske uloge u konflikt.
Ljubavnički i majčinski odnos nisu isključivi; to su samo različite vrste ljubavi i zadovoljenja različitih potreba; ljubavnistvo vodi u majčinstvo, a u zrelom braku ljubavni odnos dvoje odraslih ljudi podržava roditeljski odnos oba partnera prema djetetu; u još zrelijoj, novo biće još više povezuje partnere i produbljuje njihovu bliskost, nudeći zdrav model razvoja djetetu. Za dilemu majka ili ljubavnica nije odgovorna samo žena, već jednako i muškarac, a njegova uloga posebno je značajna u početku roditeljstva, dok je dijete sasvim malo i zavisno od majke. Ako partnerski odnos nije zadovoljavajući, žena će vjerojatno produžiti simbiozu s djetetom, fiksirati se u ulozi majke i u vlastitom djetetu kompenzovati potrebu za ljubavlju. Ovo je još jedno od uobičajenih "rješenja" koje vremenom postaje problem.
Ne zaboravite da žena – i kad je majka, i kad je hranitelj, i kad je ljubavnica, i kad je kuharica, i kad je profesionalka, osoba s vlastitim potrebama, koja se razvija i osvještava sebe i život kroz različita iskustva i uloge. Nije dovoljno da žene imaju samo jedan dan u godini. Dan u kojem svi sebe zavaravamo da činimo nešto za žene kupujući jeftinu šminku i cvijeće. Poštujte svoju majku, sestru, djevojku, suprugu, kćerku svaki dan. Pokažite im da ih volite! Jer svaki je dan, Dan žena!
Čitanje bez razmišljanja stvara nesređen duh, a razmišljanje bez čitanja stvara čovjeka neuravnoteženim. Onaj ko uči, a ne misli – izgubljen je. Onaj ko misli, a ne uči – u velikoj je opasnosti. Ako u jednoj državi vlada mir, sramota je biti siromašan i neobrazovan; ako u jednoj državi vlada haos, sramota je biti bogataš i čovjek na položaju.
Ako je narav snažnija od obrazovanja, čovjek ostaje priprost. Ako je obrazovanje snažnije od naravi, čovjek postaje dobar činovnik. A ako između naravi i obrazovanja postoji ravnoteža, javlja se mudrac. Ništa ne znači ako vam neko nanese bol ukoliko na to više ne mislite. Loše navike se mogu pobijediti samo danas, a ne sutra. Juče je prošlo. Sutra je već kasno. Jer će sutra, juče, biti danas!?
Možda ne mogu svi biti bogati i poznati. Ali jednu stvar svi mogu biti . Mogu biti dobri. Biti dobar ne znači biti naivan i vjerovati svakom. Biti dobar znači djelovati na način koji svima donosi dobro. Biti dobar znači razmišljati o potrebama drugih, i biti pažljiv da ih ne povrijedimo. Biti dobar znači biti hrabar i boriti se za svoja prava. Biti dobar znači biti pravedan. Budite pravedni!
Ljudi često ne razlikuju sebičnost od ljubavi prema sebi. Uredu je voljeti sebe, ali je nije dovoljno samo voljeti sebe. Treba imati osjećaja i za potrebe drugih. Ljubav prema sebi izjednačava se sa sebičnošću, s niskim porivom da zadovoljimo vlastitu potrebu za užitkom ne vodeći računa o okolini, o potrebama drugih ljudi. Onaj tko ne voli sebe ne voli ni druge i sebičan je. Ponekad je ta sebičnost otvorena i vidljiva na prvi pogled, a ponekad je podmuklo prikrivena.
Većina ljudi ne zna da ljubav prema sebi isključuje sebičnost, a uključuje suradnju s drugima, jer je to u našem interesu, ne samo materijalnom, već u svakom smislu. Čovjek je društveno biće i sreću može ostvariti jedino saradnjom s okolinom. Ljubav prema sebi znači da će od okoline jasno tražiti da vodi računa o njegovim potrebama, kao što će i on voditi računa o njihovim potrebama.
Čovjek koji voli sebe voljet će samo one koji vode računa o njemu i ne zanemaruju i ne potcjenjuju njegove fizičke, egzistencijalne, emotivne ili bilo koje druge potrebe. Zato su ljubav prema sebi i ljubav prema drugima usko povezani. Zato,volite sebe, ali imajte osjećaja i za potrebe drugih!
Djeca su kopija roditelja,odnosno oponašaju svoje roditelje u svim situacijama.Stoga kakav odnos imate prema okolini tako će se i vaše dijete odnositi prema vama. Roditelji su pod stresom više no ikad u prošlosti.Ukoliko roditelji samo kukaju im je loše i kako im je teško zbog svih problema koje imaju, isto će činiti i djeca.
Želite li da vam djeca vole sebe, ukažite im na njihove mane i neprihvatljivo ponašanje, ali s ljubavlju - tako da mogu steći osjećaj da je pogreška u redu i da će i dalje biti voljena iako imaju mane. Nemojte im govoriti da su bolja od drugih, istovremeno postavljajući pred njih pretjerana očekivanja i omalovažavajući suptilno ili manje suptilno njihove ili tuđe slabosti i ranjivosti. Pokažite da poštujete njih, ali i sebe, da svatko ima svoje granice i pravo na njih.Poneki roditelji daju sve djeci, ali zanemaruju sebe. To je također kontradikcija koja zbunjuje dijete. U takvoj porodici prisutno je mnogo nedoslijednosti, a malo istinske ljubavi, jer roditelj koji ne voli i ne cijeni sebe, ne zna postaviti granice i ne osjeća da na to ima pravo, ne može pružiti stvarnu ljubav i poštovanje djetetu niti mu dati primjer toga. Tada se dijete okreće onome što mu je jedina zamjena – iskorištavanju roditelja i obrambenim mehanizmima kojima se uvjerava da ima pravo na to jer je „bolji od drugih“.
Biti roditelj je najvažnija uloga u životu. Dobar roditelj znači biti odgovoran roditelj. Budite odgovoran roditelj!
Primjećujem da mnogi ljudi nisu svjesni vrijednosti koje posjeduju. Svoju vrijednost mjere količinom materijalnih dobara. Ta dobra ih navode na uživanje, opuštanje i ponos, apsolutnu umnu dominaciju nečega sto zovemo pohlepa i uskogrudnost. Materijalne stvari jesu bitne i to niko to ne može da porekne. Međutim, one ne mogu biti na prvom mjestu.
Porodica, dobro zdravlje, vjera, nada i mirom obasjan dom, to su stvari koje predstavljaju pravo bogatstvo. Zamislite čovjeka bez samo jedne od ovih stvari! Kakav bi to život bio? Ispunjen strahom, patnjom, nesigurnošću i svime sto uništava ljudsku psihu. Vi možda niste svjesni činjenice da posjedujete najveće blago sve dok imate ono što je nekima uskraćeno. Imate topao dom, imate dovoljno hrane, imate mogućnost da se školujete, imate posao, imate porodicu koja vas voli...
Jednostavno imate ono što i jeste bitno u životu. Sve ostale stvari, uključujući i materijalne lakše je ostvariti kada osjećate ljubav. Ljubav prema sebi i drugima. Zato volite vaše bližnje, svakog dana im pokažite koliko vam znače malim znakom pažnje. Ne budite sebični! Neka vaši snovi slobodno teku. Ne tugujte za onim što nemate , i znajte da na kraju tunela uvijek se nalazi svjetlost!
Kada smo neraspoloženi, potišteni ili anksiozni naše lice automatski poprima mrgudan izraz lica, a takvim izrazom lica u svoj život samo privlačimo slične ljude i događaje. Posmatram ljude koji me okružuju i vidim da su uglavnom smušeni i nervozni. Uvijek im nešto smeta. Osmijeh su pogubili, nema radosti, ničemu se ne vesele. Nikada nemaju lijepe i optimistične riječi. Nikada se ne smiju.
Do promjene je vrlo lako doći, jednostavnim promjenama izraza lica. Upravo vi sada koji čitate možete učiniti isto. Sjetite se slika kada ste bili beba, ili se sjetite momenta rođenja vašeg djeteta. Sjetite se kada ste se prvi puta zaljubili. Sjetite se vaše maturske večeri. Sjetite se vašeg vjenčanja. Sjetite se bilo kojeg događaja kada ste bili sretni, i nasmiješite se. Osjetit ćete da vas obuzima osjećaj ugodne topline.
Osmijeh ne košta ništa,a djeluje čudesno! Obogaćuje onoga kome je namijenjen,a ne osiromašuje onoga koji ga poklanja. Bljesne poput munje, ali sjećanje može trajati zauvijek. Niko nije toliko bogat, niti toliko siromašan da bi ga sebi morao uskratiti. Svako njime samo dobiva. Osmijeh donosi sreću u kuću.On je odmor umornome, putokaz izgubljenome, sunčeva zraka žalosnome. Nasmiješite se!
Svatko od nas u sebi nosi nešto što bi se moglo nazvati "savršenom slikom osobe naših snova". Ta osoba ima sve ono što smatramo poželjnim i vrijednim ljubavi. Na osnovu te slike mi tražimo osobu koja u najvećoj mjeri posjeduje osobine koje nama odgovaraju. S druge strane često čujem od osoba starijih od mene da se suprotnosti privlače. To u suštini znači da traženje bolje polovice znači traženje drugačije polovice, one koja te dopunjava.
Zbog toge će osjećajan sanjar pronaći hladnog i promišljenog, brbljavac pronađe šutljivca, ranoranilac pospanka; dok će društveno biće pronaći samotnjaka. Međutim da li je baš tako? Dvije osobe koje posjeduju različite interese, temperament i ostale osobine na početku se odlično slažu, jer to zadovoljava traženo dopunjavanje, ali na duže staze uzrokuje sporove i osjećaj jednog da ga ono drugo ne razumije. Takvih primjera je na svakom koraku. Ako partneri, osim suprotnosti, nemaju zajedničkih osobina, tada je rješenje u pokušaju ublažavanja konfliktnih teškoća. Smatram da je odnos između sličnosti i različitosti od presudne važnosti za kvalitetu partnerskog odnosa.
Veza, u kojoj je mnogo zajedničkih faktora odvija se čvršće i s manje sukoba. Takvi zajednički faktori su: porijeklo, starost i školsko obrazovanje, profesija i hobiji, vjeroispovijed i političko opredjeljenje, prihvaćanje partnerskog suživota i, naravno, stečene ili urođene osobine karaktera i temperamenta. Slika je vrlo jednostavna, što više zajedničkog to će među partnerima biti više obostranog potvrđivanja i razumijevanja. Dakle, suprotnosti se privlače, ali samo kratkoročno!
Kad vas neko upita: „Kako si danas"? Šta im odgovorite? Da li kažete: „Umoran sam, boli me glava, volio bih da je subota, ne osjećam se baš najbolje“? Ovo je veoma česta situacija. I ja često sebe uhvatim da kada sam loše raspoložen odgovaram na ovaj način. Poslije toga se samo još gore osjećam. Zato kad Vas neko upita „Kako ste?“ ili "Kako se danas osjećate", odgovorite „Sjajno, hvala, a vi?“ ili recite „Odlično“, „Dobro“. U svakoj mogućoj prilici recite da se osjećate sjajno i počećete se osjećati sjajno – i vrijedno.
Neka vaše pravilo bude da imate lijepu riječ za sve osobe koje vas okružuju. Pohvalite nečiju osobnost kad god vam se za to pruži prilika. Svakog dana pronađite posebno lijepu riječ za svoga partnera, majku, sestru, brata, djecu. Primijetite i pohvalite ljude koji vas okružuju!
Mnogi će reći riječi su jedno, a stvarnost je drugo. Međutim, nije moguće pričati loše a osjećati se dobro. To ne ide jedno sa drugim. Lijepe riječi su osnovni uslov da imamo dobre odnose sa drugima. Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara. Ta vrata su ljudska srca. Otvorite ljudska srca!
Zamislite da nam svakog dana neko daje 86 400 eura, uz uvjet da ih potrošimo do zadnjeg eura tog dana, šta bismo učinili? Dakle, niti jedan euro ne možemo prenijeti u naredni dan. Ja bi bio zadovoljan i sa 100 eura, pa i sa deset, pa čak sa i pet eura, svaki dan.
Međutim, postoji nešto mnogo dragocjenije od tih 86 400 eura. Ta dragocjenost je vrijeme. Vrijeme je najdragocjenije što je dato svakom od nas, ma ko mi bili. Svaki dan svi mi imamo 86 400 sekundi nepovratnih. Bez obzira na to kako ih mi koristili one će biti potrošene i nikada se više neće vratiti. Ako ih potrošimo u pozitivne stvari, učeći, pomažući drugima, družeći se sa ljudima koje volimo, koristi ćemo imati i mi i ljudi oko nas. S druge strane ako vrijeme trošimo na beznačajne i loše stvari, kajat ćemo se gorko, a uzalud potrošeno vrijeme se nikada neće vratiti.
Razmislite o ovome! Tik-tak, tik- tak, vrijeme prolazi, svaka sekunda odlazi u nepovrat. Ako ste danas uzalud potrošili vrijeme, nemojte se brinuti. Sutra je nova šansa. Sutra ćete dobiti novih 86 400 sekundi. Isto toliko ćete dobiti i prekosutra, kao i dan poslije toga. Svaki dan je nova šansa! Iskoristite je!
Neophodni sastojci su:
1 čaša Vjere
4 čaše Ljubavi
3 čaše Dobrote
2 čaše Strpljenja
4 čaše Razumijevanja
5 litara Nježnosti
1 litar Humora
Način pripreme:
Uzeti Ljubav i Strpljenje i pri neprestanom miješanju postepeno dodavati Vjeru dok se smjesa ne izjednači. Odvojeno u drugom sudu umutiti Dobrotu sa Razumijevanjem i Nježnošću. Dobijene smjese spojiti u jednu tepsiju, premazati Humorom i lagano peći na sunčevim zracima. Servirati svakodnevno sa osmijehom.
Prijatno!
